im. s. 〈neskl.〉 treće slovo hrvatske abecede

im. m. 〈neskl.〉 zubni sliveni šumni bezvučni suglasnik

oznaka za kulon

im. ž. 〈G caklènjačē; mn. N caklènjače, G caklènjāčā〉 bot. biljka sitnih listova i mesnate stabljike koja raste uz more

im. ž. 〈G càklinē; mn. N càkline, G cȁklīnā〉 1. sjajni i nepropusni površinski sloj na keramici, porculanu ili kovini 2. anat. staklasti površinski sloj zuba

oznaka za kaloriju

im. m. 〈G cȁra, V cȁre, I cȁrem; mn. N cȁrevi, G cȁrēvā〉 pov. 1. 〈jd.〉 najviši vladarski naslov 2. osoba s istoimenim naslovom, čovjek koji vlada carstvom ♦ dati caru carevo, a Bogu božje dati svakomu ono što mu pripada; živjeti kao ~ živjeti lagodno, živjeti u obilju

prid. 〈G cȁreva; ž. cȁreva, s. cȁrevo〉 koji pripada caru

im. s. 〈G cȁrevānja; mn. N cȁrevānja, G cȁrevānjā〉 obnašanje carske vlasti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. cȁrujēm, 3. l. mn. cȁrujū, imp. cȁrūj, aor. cȁrevah, imperf. cȁrevāh, prid. r. cȁrevao〉 biti car i vladati carstvom, obnašati carsku vlast

im. m. 〈G cȁrevića; mn. N cȁrevići, G cȁrevīćā〉 carev sin

im. ž. 〈G cȁrevinē; mn. N cȁrevine, G cȁrevīnā〉 v. carstvo

im. ž. 〈G cȁrēvnē; mn. N cȁrēvne, G cȁrēvnā〉 careva kći

im. ž. 〈G cȁricē; mn. N cȁrice, G cȁrīcā〉 1. žena s najvišim vladarskim naslovom, žena koja vlada carstvom 2. careva žena

prid. 〈G cȁričina; ž. cȁričina, s. cȁričino〉 koji pripada carici

im. ž. 〈G cȁrinē; mn. N cȁrine, G cȁrīnā〉 1. iznos u novcu koji se prema utvrđenim propisima plaća državi na vrijednost robe koja se prenosi preko granice [osloboditi carine; platiti carinu] 2. državna služba koja se bavi ubiranjem carine [raditi na carini]

im. ž. 〈G carinárnicē; mn. N carinárnice, G carinárnīcā〉 mjesto na kojemu se obavlja carinski pregled i naplaćuje carina

im. ž. 〈G cȁrinicē; mn. N cȁrinice, G cȁrinīcā〉 službenica koja na graničnome prijelazu pregledava robu koja se prenosi preko granice, određuje i naplaćuje carinu

prid. 〈G cȁriničina; ž. cȁriničina, s. cȁriničino〉 koji pripada carinici

im. m. 〈G cȁrinīka, V cȁrinīče; mn. N cȁrinīci, G cȁrinīkā〉 službenik koji na graničnome prijelazu pregledava robu koja se prenosi preko granice, određuje i naplaćuje carinu

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. cȁrinīm, 3. l. mn. cȁrinē, imp. cȁrini, aor. cȁrinih, imperf. cȁrinjāh, prid. r. cȁrinio, prid. t. cȁrinjen〉 obavljati carinski pregled i naplaćivati carinu

prid. 〈G cȁrīnskōg(a); ž. cȁrīnskā, s. cȁrīnskō〉 koji se odnosi na carinu [~ propisi]

im. s. 〈G cȁrinjēnja〉 obavljanje carinskoga pregleda i naplaćivanje carine

prid. 〈G carìstičkōg(a); ž. carìstičkā, s. carìstičkō〉 koji se odnosi na carizam [~ državni poredak]

im. m. 〈G carìzma〉 pol. politički poredak s neograničenom carskom vlašću

prid. 〈G cȃrskōg(a); ž. cȃrskā, s. cȃrskō〉 koji se odnosi na careve [carska kruna]

pril. na način careva [živjeti ~]

im. s. 〈G cȃrstva; mn. N cȃrstva, G cȃrstāvā/cȃrstvā〉 1. država kojoj je na čelu car ili sultan; sin. (carevina, imperij) 2. pren. velika zajednica ili područje koje je po čemu posebno, svijet koji tko osjeća svojim [~ snova; dječje ~] 3. biol. kategorija u podjeli živoga svijeta, jedna od pet temeljnih skupina na koje se dijeli živi svijet [~ biljaka; ~ gljiva; ~ monera; ~ protista; ~ životinja]

〈G CD-a; mn. N CD-ovi, G CD-ōvā〉 inform. pokrata za kompaktni disk

im. m. 〈G cȅdra, I cȅdrom; mn. N cȅdrovi/cȅdri, G cȅdrōvā/cȅdārā〉 bot. visoko drvo iz porodice borova [atlantski ~; crveni ~; himalajski ~; libanonski ~]

prid. 〈G cȅdrova; ž. cȅdrova, s. cȅdrovo〉 1. koji pripada cedru [~ češer; cedrovo drvo] 2. koji se odnosi na cedar [cedrova šuma]

im. ž. 〈G cȅdrovinē〉 cedrovo drvo kao građa

im. ž. 〈G cèduljē; mn. N cèdulje, G cȅdūljā〉 manji list papira na koji se što bilježi

im. m. 〈G cèha; mn. N cèhovi, G cȅhōvā〉 pov. staleška organizacija obrtnika

prid. 〈G cȅhovskōg(a); ž. cȅhovskā, s. cȅhovskō〉 koji se odnosi na cehove [~ majstor]

im. m. 〈G cekína; mn. N cekíni, G cekínā〉 zlatni novac; sin. dukat, zlatnik

im. m. 〈G cȅlera, I cȅlerom〉 bot. 1. dvogodišnja povrtna zeljasta biljka iz porodice štitarka bijela korijena koja u drugoj godini razvija razgranatu cvjetnu stabljiku [~ korjenaš; ~ obični; ~ rebraš; puzavi ~] 2. bijeli aromatični gomoljasti jestivi korijen istoimene biljke [salata od celera] 3. zeleno lišće istoimene biljke koje se upotrebljava kao začin

im. m. 〈G celibáta〉 1. odricanje od spolnih odnosa i braka 2. zabrana ženidbe katoličkim svećenicima

im. m. 〈G celofána〉 prozirni list koji se upotrebljava za pakiranje hrane i darova

prid. 〈G celòfānskōg(a); ž. celòfānskā, s. celòfānskō〉 koji se odnosi na celofan

im. ž. 〈G celulózē〉 kem. polisaharid, najprošireniji organski spoj u prirodi koji je glavni sastojak stijenke biljne stanice

im. m. 〈G cȇlzija; mn. N cȇlziji, G cȇlzījā〉 razg. v. Celzijev stupanj pod stupanj

im. m. 〈G cèmenta〉 grad., kem. pržena i mljevena smjesa vapnenca i gline koja se pomiješana s vodom upotrebljava u graditeljstvu

im. ž. 〈G cemèntarē; mn. N cemèntare, G cemèntārā〉 tvornica cementa

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. cemèntīrām, 3. l. mn. cementírajū, imp. cemèntīrāj, aor. cementírah, imperf. cemèntīrāh, prid. r. cementírao, prid. t. cemèntīrān〉 1. 〈svrš.〉 učvrstiti što cementom [~ zid]; sin. (zacementirati) 2. učvršćivati što cementom

prid. 〈G cèmentnōg(a); ž. cèmentnā, s. cèmentnō〉 1. koji se odnosi na cement [cementna industrija] 2. koji je od cementa [~ stup]

im. s. 〈G cȅndrānja〉 razg. tiho plakanje ili dosađivanje uz plač; sin. cmizdrenje razg.

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. cȅndrām, 3. l. mn. cȅndrajū, imp. cȅndrāj, aor. cȅndrah, imperf. cȅndrāh, prid. r. cȅndrao〉 razg. pomalo i tiho plakati ili plačući dosađivati; sin. cmizdriti razg.